Na temelju članka 14. točke 6., 30. i 31. Statuta Hrvatske komore medicinskih biokemičara, Zagreb, Ante Kovačića 1, Skupština Komore na svojoj 4. sjednici od 2. travnja 1998. godine donijela je ova
PRAVILA O PONAŠANJU I ODGOVORNOSTI U STRUCI ČLANOVA HRVATSKE KOMORE MEDICINSKIH BIOKEMIČARA
OPĆE
ODREDBE / PRAVA I ZAŠTITA MEDICINSKIH BIOKEMIČARA / ODGOVORNOST MEDICINSKIH BIOKEMIČARA / SUD KOMORE /
TUŽITELJ KOMORE / DISCIPLINSKE KAZNE I MJERE / OPĆE ODREDBE O RADU I POSTUPKU SUDA / ZASTARA / POSTUPAK /
POSTUPAK DRUGOG STUPNJA /IZVRŠENJE DISCIPLINSKIH
KAZNI / SUSPENZIJA / ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 1.
(1) Ovim Pravilima o ponašanju i odgovornosti u struci (u nastavku teksta: Pravila) utvrđuju se prava i odgovornost medicinskih biokemičara, sastav, nadležnost i način rada Suda i tužitelja Hrvatske komore medicinskih biokemičara (u nastavku teksta: Komora) vrste disciplinskih kazni i mjera, postupak, izvršenje kazni, mjera i suspenzija.
Prvi dio
PRAVA I ODGOVORNOSTI MEDICINSKIH BIOKEMIČARA
II. PRAVA I ZAŠTITA
MEDICINSKIH BIOKEMIČARA
Članak 2.
(1) Plemenitost zvanja medicinskog biokemičara temelj je prava medicinskog biokemičara na zaštitu njegovog ugleda i dostojanstva.
(2) Prava medicinskog biokemičara proizlaze iz njegovog zvanja, utvrđena su u Kodeksu etike i deontologije medicinskih biokemičara, a naročito su:
-
pravo na standard stručnog rada,
- pravo na stručno usavršavanje,
- pravo na stručnu pomoć i stručne savjete drugih medicinskih biokemičara,
- pravo na odgovarajuću nagradu za rad,
- pravo na zaštitu u obavljanju poziva,
- pravo na materijalno obeštećenje u slučaju tjelesnih ili duševnih povreda
ili smrti zadobivenih tijekom profesionalne aktivnosti,
- pravo na etičko ponašanje poslodavca,
- pravo na priziv savjesti, ako time ne dovodi u opasnost život bolesnika,
- pravo odbiti uslugu bolesniku, koji se svjesno ponaša nedolično, uvredljivo
ili prijeteći, osim ako bolesniku prijeti opasnost za život, kada mu je
medicinski biokemičar dužan pružiti uslugu,
- pravo na etičko ponašanje kolega,
- pravo na znanstveno - istraživački rad,
- pravo na zaštitu od ugrožavanja ugleda i dostojanstva medicinskog biokemičara.
Članak 3.
(1) U pružanju zaštite prava i zastupanju interesa svojih članova Komora će naročito:
- pružati zaštiti medicinskom biokemičaru vezano za njegova prava iz radnog odnosa samostalno ili u suradnji s Hrvatskim sindikatom medicinskih biokemičara ili drugim sindikatima;
- brinuti da cijena rada medicinskog biokemičara bude odgovarajuća uloženom znanju, trudu i odgovornosti. U tom smislu zastupa interese medicinskog biokemičara prema Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje i drugim osiguravajućim zavodima, odnosno osigurava korektnu konkurenciju među medicinskih biokemičarima privatne prakse;
- u odnosu na nadležna zdravstvena državna i županijska tijela osiguravati besplatne pravne savjete. U slučaju kada Komora ocijeni da je rješenjem ili odlukom nadležnog tijela učinjena povreda prava medicinskog biokemičara, pokreće postupak u svrhu zaštite svojeg člana;
- u cilju zaštite ugleda medicinskog biokemičara Komora će reagirati na neopravdane i neutemeljene izjave u sredstvima javnog priopćavanja;
- Komora zastupa medicinskog biokemičara pred poslodavcem, državnim i županijskim tijelima i sudovima, ako medicinski biokemičar to zatraži, a Komora ocijeni opravdanim.
Članak 4.
(1) Član Komore ima pravo koristiti sve povlastice koje Komora ugovori s drugim pravnim i fizičkim osobama, o čemu je Komora dužna osigurati pravovremeno obavješćivanje.
Članak 5.
(1) Član Komore ili njegova obitelj ima pravo na materijalnu pomoć u slučajevima i prema kriterijima koje propisuje Izvršni odbor.
III. ODGOVORNOST MEDICINSKIH
BIOKEMIČARA
1. Povrede dužnosti i ugleda zvanja medicinskih biokemičara
Članak 6.
(1) Djela zbog kojih se pokreće i vodi postupak po odredbama ovih Pravila su djela kojima su učinjene povrede dužnosti i ugleda zvanja medicinskog biokemičara, odnosno povrede Kodeksa medicinske etike i deontologije medicinskih biokemičara (u nastavku teksta: povreda).
a) Odnos prema bolesniku (korisniku usluga)
Članak 7.
(1) Medicinski biokemičar čini povredu, ako ne pruži sve dostupne laboratorijske usluge, na koje je obvezatan, korisnicima medicinsko-biokemijskog laboratorija radi zadovoljavanja njihovih potreba.
Članak 8.
(1) Medicinski biokemičar čini povredu, ako ne pruži usluge bolesniku bez obzira na posebnosti kao što su dob, spol, rasa, narodnost, religija, politička pripadnost, imovinski i društveni položaj, te osobni odnos prema korisniku.
Članak 9.
(1) Medicinski biokemičar čini povredu, ako izriće dijagnozu.
Članak 10.
(1) Medicinski biokemičar čini povredu, ako ne upozori na nepotrebne pretrage i ne odbije provesti one koje su po njegovom uvjerenju i stručnom znanju neprihvatljive, neetične ili za ispitanika štetne odnosno o tome ne obavijesti liječnika koji je uputio pacijenta.
Članak 11.
(1) Medicinski biokemičar čini povredu, ako laboratorijske pretrage s oznakom "hitno" ne načini u najkraćem mogućem vremenu i o nalazu odmah ne izvijesti doktora medicine.
b) Odnos prema suradnicima, drugom zdravstvenom osoblju, stručnim udruženjima, zdravstvenoj ustanovi i široj zajednici
Članak 12.
(1) Medicinski biokemičar čini povredu, ako ne prihvati konstruktivnu kritiku, nego zbog nje dovede do nekorektnosti u međusobnim odnosima i narušavanju digniteta.
Članak 13.
(1)
Medicinski biokemičar čini povredu, ako surađuje s osobama koje nezakonito
ili neetički obavljaju zdravstvenu djelatnost.
Članak 14.
(1) Medicinski biokemičar čini povredu, ako koristi radno mjesto za osobnu korist mimo zakonski ili ugovorno određenih namjena odnosno ako to omogući drugoj osobi.
Članak 15.
(1) Medicinski biokemičar čini povredu, ako, protivno načelima sigurnosti i solidarnosti, ne odazove se na poziv u posebnim i izvanrednim prilikama.
c) Laboratorijska metodologija i tehnologija
Članak 16.
(1) Medicinski biokemičar čini povredu, ako ne upotrebljava laboratorijsku opremu, pribor i reagense, koji zadovoljavaju kvalitetom prema postojećim saznanjima struke, a postoje ma-terijalne mogućnosti.
Članak 17.
(1) Medicinski biokemičar čini povredu, ako kod kliničkog ispitivanja opreme i reagensa ne osigura mjere kojima će se spriječiti negativni utjecaji i neetičke ponude.
d) Kontrola, ocjena i procjena kvalitete rada
Članak 18.
(1) Medicinski biokemičar čini povredu, ako se ne brine o ispravnosti i pravovaljanosti rezultata laboratorijskih nalaza u skladu s unutarnjom i vanjskom kontrolom kvalitete odnosno ako o tome ne vodi odgovarajuće zapise.
Članak 19.
(1) U slučaju da je unatoč redovitim provjerama iz bilo kojih razloga izdan pogrešan nalaz, medicinski biokemičar čini povredu, ako o tomu odmah ne obavijesti korisnika pretrage.
e) Prava korisnika laboratorijskih usluga na privatnost i tajnost
Članak 20.
(1) Medicinski biokemičar čini povredu, ako ne zaštiti pravo korisnika (bolesnika) na privatnost zatražene usluge (nalaza) u medicinsko-biokemijskom laboratoriju te sve povjerljive podatake vezane za njegovu osobu.
(2) Medicinski biokemičar čini povredu, ako prekrši profesionalnu tajnu, osim u slučajevima koji se izuzimaju zakonom.
Članak 21.
(1) Medicinski biokemičar čini povredu, ako podatke o bolesnicima ne pohrani u propisanoj arhivi ili u laboratorijskom kompjutorskom sustavu.
(2) Medicinski biokemičar čini povredu, ako neovlaštenoj osobi omogući pristup podacima o bolesnicima.
Članak 22.
(1) Medicinski biokemičar čini povredu, ako kod uzimanja uzoraka povrijedi privatnost bolesnika.
(2) Medicinski biokemičar čini povredu, ako suprotno pravilima dopusti neovlaštenim osobama pristup u laboratorijske prostorije.
f) Stalno stručno usavršavanje
Članak 23.
(1) Medicinski biokemičar čini povredu, ako stalnim stručnim usavršavanjem ne osigura najvišu razinu kvalitete usluga.
Članak 24.
(1) Medicinski biokemičar čini povredu, ako upotrebljava nazive i oznake zvanja, stručnog i znanstvenog stupnja koji ne odgovaraju stvarnom zvanju i školovanju, niti su mu zakonski dodijeljeni.
g) Istraživanje i razvoj
Članak 25.
(1) Medicinski biokemičar čini povredu, ako obavlja istraživačke radove bez odgovarajućih protokola, koje je odobrila Komisija za etička pitanja Komore ili ako o njima ne izvijesti upravu zdravstvene ustanove.
Članak 26.
(1) Medicinski biokemičar čini povredu, ako kod usavršavanja ili ispitivanja novih metodologija i tehnologija, ne poduzme potrebne mjere radi zaštite povjerljivih podataka odnosno prava na patent.
Članak 27.
(1) Prilikom objavljivanja rezultata istraživanja medicinski biokemičar čini povredu, ako:
-
objavi rezultate istraživanja koja nisu u skladu s načelima međunarodnih
deklaracija,
- pošalje isti članak u više stručnih glasila istovremeno,
- pošalje istu građu obrađenu na različite načine različitim stručnim
ili znanstvenim glasilima istovremeno,
- prepiše i prenese građu iz tuđih radova bez autorovog odobrenja,
- koristi neobjavljene podatke i rezultate kolega i suradnika bez njihova
pristanka.
Članak 28.
(1) Medicinski biokemičar čini povredu, ako bez važećeg Odobrenja za samostalni rad obavlja bilo kakve poslove medicinskog biokemičara u zdravstvenoj zaštiti.
Članak 29.
(1) Medicinski biokemičar čini povredu, ako ne ispunjava obveze prema Komori.
2. Teške i lake povrede
Članak 30.
(1) Teška povreda je svako narušavanje dužnosti i ugleda medicinskog biokemičara i Kodeksa etike i deontologije medicinskih biokemičara, odnosno činjenje povreda iz članka 7. do 29. ovih Pravila, koje ima teže značenje obzirom na važnost, prirodu povrijeđene dužnosti, visinu materijalne štete ili težinu druge posljedice te s obzirom na okolnosti pod kojima je radnja izvršena odnosno propuštena.
Članak 31.
(1) Laka povreda je svako narušavanje dužnosti i ugleda medicinskog biokemičara i Kodeksa etike i deontologije medicinskih biokemičara, odnosno činjenje povreda iz članka 7. do 29. ovih Pravila, pri čemu nema trajne posljedice ili je posljedica neznatna.
3. Odgovornost
Članak 32.
(1) Za povrede iz članka 7. do 29. ovih Pravila odgovoran je medicinski biokemičar koji je uračunljiv, odnosno smanjeno uračunljiv i koji ih je učinio s umišljajem.
(2) Za povrede iz članka 7. do 29. ovih Pravila odgovoran je medicinski biokemičar koji je uračunljiv, odnosno smanjeno uračunljiv i koji ih je učinio iz nehata u slučaju kada su nastale štetne posljedice.
Članak 33.
(1) Povreda je počinjena s umišljajem kad je medicinski biokemičar bio svjestan svojeg djela i htio njegovo izvršenje ili kad je bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja može nastati nedopustiva ili štetna posljedica, ali je pristao na njezino nastajanje.
Članak 34.
(1) Povreda je počinjena iz nehata kad je medicinski biokemičar bio svjestan da zbog njegova činjenja ili nečinjenja može nastati nedopustiva ili štetna posljedica, ali je olako držao da će je moći spriječiti ili da ona neće nastati, ili kad nije bio svjestan mogućnosti nastajanja nedopustive ili štetne posljedice iako je prema okolnostima i prema svom znanju morao i mogao biti svjestan te mogućnosti.
1. Sastav suda
Članak 35.
(1) Sud Komore je neovisno tijelo Komore, koje odlučuje o povredama dužnosti i ugleda zvanja medicinskih biokemičara, odnosno povreda Kodeksa etike i deontologije medicinskih biokemičara u prvom i drugom stupnju.
(2) Sud Komore u prvom stupnju ima predsjednika i šest članova.
(3) Sud Komore u drugom stupnju ima predsjednika i šest članova.
(4) Članovi Izvršnog odbora ne mogu biti suci sudova Komore.
Članak 36.
(1) Sud Komore u prvom i drugom stupnju radi u vijeću od tri člana.
(2) Vijeća sudova Komore u prvom i drugom stupnju imenuju predsjednici sudova Komore.
Članak 37.
(1) U slučaju da predsjednik ili član Vijeća, iz članka 36. ovih Pravila, iz bilo kojeg razloga ne mogu obavljati svoju dužnost, predsjednik Suda Komore imenovat će rješenjem drugog predsjednika, odnosno člana.
Članak 38.
(1) Vijeća Suda u provom stupnju i Vijeća Suda Komore drugog stupnja imaju svoje tajnike.
(2) Tajnik Vijeća iz stavka 1. ovog članka je diplomirani pravnik, a imenuje ga rješenjem Predsjednik koji imenuje Vijeće.
(3) Tajnik vijeća ima pravo prisustvovati raspravi i odlučivanju Vijeća Suda u prvom stupnju, odnosno sjednicama Vijeća Suda Komore u drugom stupnju i dužnost stručno sudjelovati u radu Vijeća.
Članak 39.
(1) Tužitelj Komore je neovisno tijelo Komore.
(2) Tužitelj Komore pokreće postupak za utvrđivanje krivice pri povredama dužnosti i ugleda zvanja medicinskih biokemičara, odnosno Kodeksa etike i deontologije medicinskih biokemičara.
Članak 40.
(1) Tužitelj Komore ima dva zamjenika.
(2) Tužitelja Komore i zamjenike bira i razrješuje Skupština Komore.
(3) Tužitelj Komore i njegovi zamjenici su medicinski biokemičari.
(4) Tužitelj Komore i zamjenici biraju se na mandatno razdoblje od četiri godine, koje je vezano za mandatno razdoblje Skupštine Komore.
Članak 41.
Prava i dužnosti tužitelja Komore su:
1.
podnošenje zahtjeva za provođenje postupka,
2. provođenje istrage,
3. podnošenje žalbe protiv odluka Suda Komore u prvom stupnju,
4. obavljanje i drugih radnji određenih ovim Pravilma.
Članak 42.
(1) Tužitelj Komore poduzima radnje u postupku za koje je prema ovim Pravilima ovlašten sam ili preko svojih zamjenika kojima povjeri poduzimanje određenih radnji.
Članak 43.
(1) Tužitelj Komore može odustati od zahtjeva za provođenje postupka do završetka rasprave pred Sudom Komore u prvom stupnju.
VI. DISCIPLINSKE KAZNE
I MJERE
Članak 44.
(1) Za učinjene povrede dužnosti i ugleda zvanja medicinskog biokemičara, odnosno Kodeksa etike i deontologije medicinskih biokemičara izriču se sljedeće kazne:
- ukor,
- opomena koja se objavljuje u glasilu Komore,
- novčana kazna,
- privremeno oduzimanje odobrenja za samostalni rad,
- trajno oduzimanje odobrenja za samostalni za rad.
(2) Za učinjene povrede dužnosti i ugleda zvanja medicinskih biokemičara, odnosno Kodeksa etike i deontologije medicinskih biokemičara uz kazne mogu se izreči i sljedeće mjere:
- upućivanje na dodatno obvezatno stručno usavršavanje,
- upućivanje na obvezatno liječenje.
(3) Za lake povrede izriče se ukor i novčana kazna.
(4) Za teške povrede izriče se: opomena koja se objavljuje u glasilu Komore, novčana kazna, privremeno oduzimanje odobrenja za samostalni rad, ili trajno oduzimanje odobrenja za samostalni za rad.
Članak 45.
(1)
Novčana kazna može se izreći za laku povredu u visini od 2.000,00 kn do
5.000,00, a za tešku povredu od 6.000,00 do 20.000,00 kn.
(2) U slučaju upućivanja na dodatno obvezatno stručno usavršavanje oblik
stručnog usavršavanja određuje se na prijedlog Komisije za trajnu edukaciju.
(3) Privremeno oduzimanje odobrenja za samostalni rad može se izreći u trajanju do godine dana.
(4) Privremeno oduzimanja odobrenja za samostalni rad može se uvjetovati stručnim usavršavanjem ili liječenjem.
(5) U slučaju da medicinski biokemičar, kojem je izrečena mjera privremenog oduzimanja odobrenja za samostalni rad, ne ispuni uvjet iz stavka 4. ovog članka, privremeno oduzimanje odobrenja za samostalni rad postaje trajno oduzimanje odobrenja za samostalni rad.
Članak 46.
(1) Sudovi Komore izriču kaznu, odnosno mjeru po svojoj diskrecionoj ocjeni zavisno od težine učinjene povrede, težine posljedica i ostalih okolnosti.
Drugi dio
PRAVILA O RADU I POSTUPKU SUDA
VII. OPĆE ODREDBE O
RADU I POSTUPKU SUDA
Članak 47.
(1) disciplinske kazna ili mjera se može medicinskom biokemičaru izreči samo u postupku koji je pokrenut i proveden prema ovim Pravilma.
Članak 48.
(1) Medicinski biokemičar protiv kojeg je pokrenut postupak ima pravo braniti se sam ili uz stručnu pomoć branitelja kojega će sam izabrati.
Članak 49.
(1) Medicinski biokemičar koji je neopravdano osuđen ima pravo na rehabilitaciju i pravo na naknadu štete.
Članak 50.
(1) Sudovi Komore dužni su istinito i potpuno utvrditi činjenice koje su važne za donošenje pravilne odluke.
(2) Sudovi Komore dužni su s jednakom pažnjom ispitivati i utvrditi činjenice koje terete medicinskog biokemičara protiv kojeg se vodi postupak i činjenice koje mu idu u korist.
Članak 51.
(1) Postupak se pokreće na zahtjev tužitelja.
(2) Sud Komore u prvom stupnju dužan je započet s postupkom u roku od 30 dana od dana primitka zahtjeva za pokretanje postupka.
Članak 52.
(1) Stranke u postupku su tužitelj i medicinski biokemičar protiv kojeg se vodi postupak.
Članak 53.
(1) Ako se tijekom postupka utvrdi da djelo ima obilježja kaznenog djela, tužitelj je dužan podnijeti kaznenu prijavu.
Članak 54.
(1) Ako je, zbog učinjenog djela, pokrenut kazneni postupak, tužitelj Komore će podnijeti zahtjev za pokretanje postupka, a Sud komore u prvom stupnju može zastati s postupkom.
1. Izuzeće
Članak 55.
(1) Član Suda Komore ne može obavljati sudske dužnosti:
1. ako je oštećen djelom,
2. ako mu je medicinski biokemičar protiv kojeg se vodi postupak, njegov
branitelj, tužitelj, oštećenik, njegov zakonski zastupnik ili punomoćnik,
bračni drug ili srodnik po krvi u prvoj liniji do bilo kojeg stupnja,
a u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja,
3. ako je u istom predmetu obavljao istražne radnje ili je saslušan kao
svjedok ili kao vještak,
4. ako je zaposlen u istoj jedinici rada, što bi moglo imati posljedice
za rad i odnose među zaposlenima,
5. ako postoje okolnosti koje izazivaju sumnju u njegovu nepristranost.
Članak 56.
(1) Član Suda Komore čim sazna da postoji koji od razloga za izuzeće iz članka 55. ovih Pravila dužan je prekinuti svaki rad na tom predmetu i o tome obavijestiti predsjednika Suda Komore, koji će mu odrediti zamjenu.
(2) Ako je riječ o izuzeću predsjednika Suda Komore, predsjednik Komore će odrediti zamjenu.
Članak 57.
(1) Izuzeće mogu tražiti i stranke.
(2) Stranke mogu podnijeti zahtjev za izuzeće do početka rasprave, a ako su za razlog izuzeća iz članka 55. točke 1. do 3. ovih Pravila saznale kasnije, zahtjev podnose odmah nakon saznanja.
(3) Zahtjev za izuzeće suca Suda Komore drugog stupnja stranka može staviti u žalbi ili u odgovoru na žalbu.
(4) Stranka može tražiti izuzeće samo poimenično određenog člana Suda Komore.
(5) Stranka je dužna u zahtjevu navesti okolnosti zbog kojih smatra da postoji kakva osnova za izuzeće u skladu s ovim Pravilima. U zahtjevu se ne mogu ponovo navoditi razlozi koji su isticani u prijašnjem zahtjevu za izuzeće koji je odbijen.
Članak 58.
(1) Ako se traži izuzeće određenog člana Suda Komore, odluku o izuzeću donosi predsjednik Suda Komore u drugom stupnju, a ako se traži izuzeće predsjednika Suda Komore u drugom stupnju odluku donosi predsjednik Komore.
(2) Prije donošenja rješenja o izuzeću pribavit će se izjava člana Suda Komore čije se izuzeće traži, a prema potrebi provest će se i drugi izviđaji.
(3) Protiv rješenja kojim se zahtjev za izuzeće prihvaća nije dopuštena žalba.
(4) Rješenje kojim se zahtjev za izuzeće odbija može se pobijati samo žalbom na odluku Suda Komore u prvom stupnju.
Članak 59.
(1) Kad član Suda Komore sazna da je stavljen zahtjev za njegovo izuzeće, dužan je odmah obustaviti svaki rad na predmetu.
Članak 60.
(1) Odredbe o izuzeću sudaca Komore na odgovarajući način se primjenjuju na tužitelja Komore i njegove zamjenike, zapisničare, stručne osobe i vještake.
(2) Tužitelj Komore odlučuje o izuzeću zamjenika tužitelja. O izuzeću tužitelja Komore odlučuje predsjednik Komore.
(3) O izuzeću zapisničara, stručne osobe i vještaka odlučuje Vijeće suda Komore.
Članak 61.
(1) Pokretanje i vođenje postupka zastarjeva u roku od šest godina od učinjenog djela.
(2) Pokretanje i vođenje postupka za djela koja imaju obilježja i krivičnih djela zastarjeva po kaznenim propisima.
1. Pokretanje postupka
Članak 62.
(1) Prijavu za pokretanje postupka mogu podnijeti tijela Komore, zdravstvena ustanova, drugi medicinski biokemičar ili svaka druga pravna i fizička osoba.
(2) Prijava za pokretanje postupka se podnosi tužitelju Komore.
Članak 63.
(1) Postupak se pokreće zahtjevom tužitelja Komore.
(2) Tužitelj podnosi zahtjev za pokretanje postupka po vlastitioj ocjeni ili na temelju prijave za pokretanje postupka.
Članak 64.
(1) Ako smatra potrebnim, tužitelj može prije podnošenja zahtjeva za pokretanje postupka provesti istragu ili zatražiti mišljenje Komisije za medicinsku etiku i deontologiju Komore, odnosno Komisije za stručna pitanja.
(2) Tužitelj može istragu povjeriti Komisiji za medicinsku etiku i deontologiju Komore, odnosno Komisiji za stručna pitanja.
Članak 65.
(1) Zahtjev za pokretanje postupka mora biti u pismenom obliku i sadržavati:
1. Ime i prezime medicinskog biokemičara protiv kojeg se pokreće postupak,
2. Podatke o specijalizaciji i užoj specijalizaciji,
3. Podatke o zaposlenju,
4. Opis djela iz kojeg proizlaze obilježja kojim je povrijeđena dužnost
i ugled zvanja medicinskog biokemičara, odnosno Kodeks etike i deontologije
medicinskih biokemičara,
5. Vrijeme i mjesto izvršenja djela te ostale okolnosti potrebne da se
djelo što točnije odredi,
6. Prijedlog o dokazima koje treba izvesti na raspravi, uz naznaku imena
svjedoka i vještaka, spisa koje treba pročitati i predmeta koji služe
za dokaz.
2. Rasprava
Članak 66.
(1) Rasprava se vodi pred Vijećem Suda Komore u prvom stupnju.
(2) Predsjednik Vijeća Suda Komore u prvom stupnju (u nastavku teksta: Predsjednik Vijeća) rukovodi raspravom.
Članak 67.
Raspravi mogu prisutvovati samo osobe koje su pozvane od predsjednika Vijeća.
Članak 68.
(1) Predsjednik Vijeća odredit će dan i vrijeme rasprave.
(2) Vrijeme između dostave poziva medicinskom biokemičaru protiv kojeg je pokrenut postupak i dana rasprave ne smije biti kraće od 8 dana.
(3) Na raspravu predsjednik Vijeća pozvat će tužitelja, medicinskog biokemičara protiv kojeg je pokrenut, branitelja ako ga medicinski biokemičar ima, svjedoke i vještake.
Članak 69.
(1) Pismeni poziv za raspravu sadrži: naziv Vijeća Suda Komore u prvom stupnju koje poziva; ime i prezime osobe koja se poziva i njena adresa; mjesto, dan i sat rasprave; ime i prezime medicinskog biokemičara protiv kojeg je pokrenut postupak, opis djela koje mu se stavlja na teret; svojstvo u kojem se osoba poziva.
(2) Poziv medicinskom biokemičaru protiv kojeg je pokrenut postupak mora sadržavati: pouku o pravu medicinskog biokemičara na obranu i branitelja u postupku; upozorenje medicinskom biokemičaru da se rasprava može održati i bez njegove prisutnosti, ako je uredno pozvan, a svoj izostanak nije opravdao.
(3) Ako pozvana osoba zbog bolesti ili iz drugog opravdanog razloga ne može pristupiti raspravi, dužna je odmah nakon primitka poziva o tome obavijestiti predsjednika Vijeća.
Članak 70.
(1) Pozivi, obavijesti, odluke i drugi dokumenti u svezi s postupkom dostavljaju se medicinskom biokemičaru protiv kojeg se vodi postupak neposrednim uručenjem, ili preporučenom pošiljkom s povratnicom na adresu stana ili zaposlenja.
(2) Ako medicinski biokemičar odbije primitak, ili mu se nije mogla izvršiti dostava preporučenom pošiljkom, pozivi, obavijesti, odluke i drugi dokumenti se dostavljaju isticanjem na oglasnoj ploči Komore.
(3) Dostavljanje isticanjem na oglasnoj ploči smatra se valjanim nakon roka od tri dana od dana isticanja.
Članak 71.
(1) Na raspravi sastavlja se zapisnik koji naročito sadrži: naziv Vijeća Suda Komore u prvom stupnju pred kojim se održava rasprava, mjesto gdje se održava rasprava, dan i sat kad je rasprava započeta i završena, imena i prezimena prisutnih osoba i u kojem svojstvu prisustvuju, naznaku djela zbog kojeg se održava rasprava, bitne podatke o toku i sadržaju rasprave, bitan sadržaj danih iskaza i izjava, koji su dokazi izvedeni, koje su isprave i podnesci pročitani, prigovore medicinskog biokemičara protiv kojeg se vodi postupak i drugih sudionika i što je o tim prigovorima odlučeno, sadržaj donijete odluke, te da je objavljena.
Članak 72.
(1) Zapisnik se mora voditi uredno i u njemu se ne smije ništa izbrisati, dodati ili mijenjati. Prekrižena mjesta moraju ostati čitljiva. Sve preinake, ispravci i dodaci unose se na kraju zapisnika i moraju ih ovjeriti osobe koje potpisuju zapisnik.
(2) Zapisnik potpisuju predsjednik Vijeća i zapisničar.
Članak 73.
(1) O vijećanju i glasovanju sastavlja se poseban zapisnik u koji se unosi odluka Vijeća Suda Komore u prvom stupnju.
Članak 74.
(1) Raspravom rukovodi predsjednik Vijeća.
(2) Predsjednik Vijeća otvara zasjedanje i objavljuje predmet rasprave i sastav Vijeća Suda Komore u prvom stupnju. Nakon toga utvrđuje jesu li došle sve pozvane osobe; ako nisu, provjerava jesu li im pozivi predani i jesu li opravdale svoj izostanak.
(3) Kad predsjednik Vijeća utvrdi da su na raspravu došle sve pozvane osobe ili kad Vijeće odluči da se rasprava održi u odsutnosti neke od pozvanih osoba, pozvat će medicinskog biokemičara protiv kojeg je pokrenut postupak i od njega uzeti osobne podatke te utvrdit da li medicinski biokemičar ima branitelja.
Članak 75.
(1) Dužnost je predsjednika Vijeća da se brine o održavanju reda u tijeku rasprave. Ako neka osoba, i nakon opomene, koja se unosi u zapisnik, ponovo narušava red, predsjednik Vijeća može je odstraniti iz prostorije u kojoj se održava rasprava.
(2) Predsjednik Vijeća dužan je upozoriti svjedoke i vještake da su u postupku dužni govoriti istinu te da davanje lažnog iskaza predstavlja krivično djelo.
(3) Predsjednik Vijeća uputit će svjedoke i vještake na mjesto koje je za njih određeno, gdje će pričekati dok budu pozvani radi saslušanja.
Članak 76.
(1) Rasprava počinje čitanjem zahtjeva za pokretanje postupka.
(2) Zahtjev za pokretanje postupka čita tužitelj ili predsjednik Vijeća.
Članak 77.
(1) Medicinskom biokemičaru protiv kojeg je pokrenut postupak treba omogućiti da se u neometanom izlaganju izjasni o svim okolnostima koje ga terete i da iznese sve činjenice koje mu služe za obranu.
(2) Kad medicinski biokemičar protiv kojeg se vodi postupak završi svoj iskaz predsjednik Vijeća postavit će mu pitanja te ako je potrebno popuniti praznine ili otkloniti proturječnosti i nejasnoće u njegovu izlaganju.
(3) Nakon toga predsjednik Vijeća dužan je omogućiti članovima Vijeća, tužitelju, branitelju i vještaku postavljanje pitanja medicinskom biokemičaru protiv kojeg se vodi postupak.
Članak 78.
(1) Nakon ispitivanja medicinskog biokemičara protiv kojeg se vodi postupak, rasprava se nastavlja izvođenjem dokaza. Dokazivanje obuhvaća sve činjenice za koje Vijeće smatra da su važne za pravilno donošenje odluke.
Članak 79.
(1) Isprave koje služe kao dokaz dužne su podnijeti osobe koje se na njih pozivaju.
Članak 80.
(1) Kao svjedoci pozivaju se osobe za koje je vjerojatno da će moći dati obavijesti o djelu i učiniocu i o drugim važnim okolnostima.
(2) Svjedok ne smije biti osoba koja u postupku sudjeluje u svojstvu predsjednika ili člana Vijeća Suda Komore u prvom stupnju.
(3) Svjedoci se saslušavaju posebno bez prisutnosti ostalih svjedoka.
(4) Predsjednik Vijeća pitat će svjedoka za ime i prezime, ime oca, zanimanje, zaposlenje, mjesto rođenja, JMBG te njegov odnos s medicinskim biokemičarom protiv kojeg se vodi postupak.
(5) Zatim će se svjedok pozvati da iznese sve što mu je o predmetu poznato, a nakon toga će mu se postavljati pitanja radi provjere, dopune i razjašnjenja.
(6) Svjedok će se uvijek pitati otkud mu je poznato ono o čemu svjedoči.
(7) Svjedoci se mogu suočiti ako se njihovi iskazi ne slažu o važnim činjenicama. Istovremeno se mogu suočiti samo dva svjedoka.
Članak 81.
(1) Vijeća Suda Komore u prvom stupnju ili osoba kojeg ona ovlasti provesti će uviđaj kad je za utvrđivanje ili razjašnjenje kakve važne činjenice u postupku potrebno neposredno opažanje. Sudionici u postupku imaju pravo prisustvovati uviđaju.
(2) O uviđaju se vodi zapisnik u koji se unose zapažanja Vijeća Suda Komore u prvom stupnju, odnosno osobe koja po njenom ovlaštenju obavlja uviđaj.
Članak 82.
(1) Vijeće Suda Komore u prvom stupnju će odrediti vještačenje kad za utvrđivanje ili ocjenu kakve važne činjenice treba pribaviti nalaz i mišljenje od osobe koja raspolaže potrebnim stručnim znanjem.
(2) U rješenju o vještačenju će se navesti u vezi s kojim se činjenicama vještačenje obavlja i kome se povjerava.
Članak 83.
(1) Vještak izlaže usmeno na raspravi svoj nalaz i mišljenje.
(2) Nalaz i mišljenje vještaka unosi se u zapisnik.
(3) Ako je vještak prije rasprave pripremio pismeno svoj nalaz i mišljenje može mu se dopustiti da ga pročita, u kojem će se slučaju njegov pismeni nalaz i mišljenje priložiti zapisniku.
Članak 84.
(1) Kad predsjednik Vijeća završi saslušanje pojedinog svjedoka ili vještaka, članovi Vijeća mogu svjedoku odnosno vještaku neposredno postavljati pitanja.
(2) Tužitelj, medicinski biokemičar protiv kojeg je pokrenut postupak i branitelj mogu uz odobrenje predsjednika Vijeća, neposredno postavljati pitanja svjedoku odnosno vještaku.
Članak 85.
(1) Vijeće Suda Komore u prvom stupnju može odgoditi raspravu:
1. Kad nisu pristupile pozvane osobe, a Vijeće ocjenjuje da je njihova
prisutnost potrebna,
2. Ako je potrebno provesti daljnje ili nove dokaze,
3. Ako postoje druge smetnje ili okolnosti zbog kojih nije moguće uspješno
završiti raspravu.
(2) Odluku o odgodi rasprave donosi Vijeće po službenoj dužnosti ili na prijedlog kojeg od sudionika u postupku.
(3) Nije dopušten prigovor protiv odluke o odgodi rasprave.
Članak 86.
(1) Nakon završenog dokaznog postupka predsjednik Vijeća daje riječ sudionicima postupka. Najprije govori tužitelj, nakon toga branitelj pa medicinski biokemičar protiv kojeg se vodi postupak.
(2) Predsjednik Vijeća može, nakon prethodne opomene, prekinuti osobu koja u svojoj riječi vrijeđa red i moral ili vrijeđa drugoga ili se upušta u ponavljanja ili izlaganja koja očito nemaju veze s predmetom.
(3) U zapisnik se mora navesti da je riječ bila prekinuta i zašto je bila prekinuta.
Članak 87.
(1) Nakon završne riječi predsjednik Vijeća objavit će da je rasprava završena.
(2) Po završetku rasprave Vijeće će se povući na vijećanje i glasovanje radi donošenja odluke.
(3) Odluka se donosi većinom glasova članova Vijeća.
(4) Vijeće može zasnovati svoju odluku samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na rapravi.
(5) Vijeće je dužno savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima te na temelju takve ocjene izvesti zaključak je li činjenica dokazana.
Članak 88.
(1) Ako je medicinski biokemičar protiv kojeg se vodi postupak istovremeno proglašen odgovornim za više povreda, smije mu se izreći samo jedna kazna za sve te povrede.
Članak 89.
(1) Nakon zaključenja rasprave, odnosno nakon vijećanja i glasovanja, predsjednik Vijeća objavljuje odluku.
(2) Predsjednik Vijeća će u prisutnosti sudionika postupka pročitati izreku odluke i saopćiti ukratko razloge odluke.
(3) Ako Vijeće ne može nakon rasprave istog dana izreći odluku, odgodit će objavu odluke najviše za tri dana od rasprave i odrediti vrijeme i mjesto objave odluke.
3. Vrste odluke
Članak 90.
(1) Odlukom se zahtjev za vođenje postupka odbija ili se medicinski biokemičar oslobađa odgovornosti ili se proglašava odgovornim.
Članak 91.
(1) Odluku kojom se zahtjev za pokretanje postupka odbija Vijeće Suda Komore u prvom stupnju će izreći:
1. ako je postupak vođen bez zahtjeva tužitelja,
2. ako tužitelj do zaključenja rasprave odustane od zahtjeva,
3. ako je medicinski biokemičar za istu povredu već ranije donesenom konačnom
odlukom proglašen odgovornim,
4. ako je nastupila zastara pokretanja ili vođenja postupka,
(2) Odluku kojom se medicinski biokemičar oslobađa odgovornosti Vijeće Suda Komore u prvom stupnju će izreći:
1. ako djelo za koje se tereti nije povreda dužnosti i ugleda zvanja medicinskih
biokemičara, odnosno Kodeksa etike i deontologije medicinskih biokemičara,
2. ako utvrdi da ima okolnosti koje isključuju odgovornost (nužna obrana,
krajnja nužda, stvarna zabluda, pravna zabluda, neznatna opasnost djela
i slično),
3. ako nije dokazano da je medicinski biokemičar počinio djelo za koje
ga se tereti.
(3) U odluci kojom se medicinski biokemičar proglašava odgovornim Vijeće Suda Komore u prvom stupnju će izreći:
1. za koje djelo se proglašava odgovornim, uz naznaku činjenica i okolnosti
koje čine obilježja tog djela,
2. kakva se kazna izriče,
3. odluku o troškovima postupka.
(4) Ako je medicinskom biokemičaru izrečena novčana kazna, u odluci će se naznačiti rok u kojem je medicinski biokemičar dužan platiti kaznu.
Članak 92.
(1) Odluka Vijeća Suda Komore u prvom stupnju mora se pismeno sastaviti i dostaviti medicinskom biokemičaru protiv kojeg se vodio postupak i tužitelju u roku od osam dana od dana objave.
(2) Odluku potpisuje predsjednik Vijeća.
(3) Odluka mora imati uvod, izreku i obrazloženje.
(4) Uvod sadrži: naziv Vijeća suda Komore u prvom stupnju, imena i prezimena članova Vijeća i zapisničara, ime i prezime medicinskog biokemičara protiv kojeg se vodio postupak, djelo zbog kojeg se vodio postupak, datum rasprave, ime i prezime tužitelja i branitelja.
(5) Izreka sadrži osobne podatke o medicinskom biokemičaru protiv kojeg se vodio postupak i odluku kojom se medicinski biokemičar proglašava odgovornim za djelo zbog kojeg se vodio postupak ili kojom se oslobađa ili kojom se zahtjev za pokretanje postupka odbija.
(6) Obrazloženje treba sadržavati razloge za svaku točku odluke.
4. Troškovi postupka
Članak 93.
(1)
Troškovi postupka su troškovi od njegovog pokretanja do završetka, a obuhvaćaju
:
1. naknade za članove Vijeća Suda Komore u prvom stupnju i članove Vijeća
Suda Komore drugog stupnja,
2. troškove Stručne službe Komore,
3. troškove svjedoka i vještaka,
4. nagradu branitelju.
(2) Visinu troškova iz stavka 1. ovog članka određuje odlukom Izvršni odbor.
Članak 94.
(1) Kad Vijeće Suda Komore u prvom stupnju proglasi medicinskog biokemičara odgovornim izreći će u odluci da je dužan nadoknaditi troškove postupka.
(2) Kad Vijeće Suda Komore drugog stupnja potvrdi odluku prvog stupnja o odgovornosti medicinskog biokemičara izreći će u odluci da je medicinski biokemičar dužan nadoknaditi troškove postupka.
Članak 95.
(1) Kad se protiv medicinskog biokemičara obustavi postupak ili se medicinski biokemičar oslobodi odgovornosti troškovi postupka padaju na teret Komore.
Članak 96.
(1) Protiv odluke Vijeće Suda Komore u prvom stupnju medicinski biokemičar protiv kojeg se vodi postupak, odnosno tužitelj mogu podnijeti žalbu Sudu Komore drugog stupnja u roku od 15 dana od dana primitka odluke.
Članak 97.
(1) Vijeće Suda Komore drugog stupnja može donijeti sljedeće odluke:
1. odbaciti žalbu kao nepravovremenu ili kao nedopuštenu,
2. odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi odluku prvog stupnja,
3. uvažiti žalbu, ukinuti odluku prvog stupnja i vratiti predmet na ponovno
raspravljanje i odlučivanje,
4. uvažiti žalbu i preinačiti odluku prvog stupnja.
Članak 97.
(1) Odluka Suda Komore drugog stupnja je konačna.
(2) Odluka drugog stupnja mora se izraditi u pismenom obliku i dostaviti medicinskom biokemičaru protiv kojeg se vodi postupak i tužitelju u roku od 30 dana od dana donošenja.
XI. IZVRŠENJE DISCIPLINSKIH
KAZNI
Članak 98.
(1) Kazna se izvršava kad odluka postane konačna.
(2) Opomena se objavljuje u glasilu Komore.
(3) Novčanu kaznu medicinski biokemičar koji je proglašen odgovornim dužan je uplatiti Komori u roku od 15 dana od primitka konačne odluke. Medicinski biokemičar koji u roku ne uplati novčanu kaznu, ne može ostvarivati nikakva prava u Komori dok ne plati kaznu.
(4) O privremenom ili trajnom oduzimanju odobrenja za samostalni rad predsjednik Komore izdaje rješenja.
Članak 99.
(1) O izrečenim kaznama Služba Komore vodi evidenciju.
(2) Prijepis konačne odluke o izrečenoj kazni odlaže se u dosje medicinskog biokemičara.
Članak 100.
(1) Ukor, opomena, novčana kazna i privremeno oduzimanje odobrenja za samostalni rad brišu se iz evidencije kazni nakon šest godina od kada je odluka o kazni postala pravomoćna.
(2) O kaznama brisanim iz evidencije ne mogu se davati ni koristiti podaci u novom postupku.
Članak 101.
(1) Medicinski biokemičar može biti privremeno suspendiran tj. može mu se privremeno oduzeti odobrenje za samostalni rad pod sljedećim uvjetima:
1. ako je protiv njega pokrenut postupak zbog naročito teške povrede dužnosti
i ugleda zvanja medicinskih biokemičara, odnosno Kodeksa etike i deontologije
medicinskih biokemičara,
2. ako je protiv njega pokrenut postupak, a postoji vjerojatnost da bi
svojim daljnjim radom ugrozio zdravlje i život pacijenta,
3. ako je protiv njega podnesena krivična prijava zbog krivičnog djela
učinjenog na radu ili u vezi s radom,
4. ako je protiv njega pokrenut postupak zbog djela koje je učinio na
radu pod utjecajem alkohola ili opojnih droga,
Članak 102.
(1) Suspenziju odnosno privremeno oduzimanje odobrenja za samostalni rad predlaže tužitelj.
(2) Odluku o suspenziji odnosno privremenom oduzimanju odobrenja za samostalni rad donosi Vijeće Suda Komore u prvom stupnju.
Članak 103.
(1) Protiv odluke o suspenziji odnosno privremenom oduzimanju odobrenja za samostalni rad medicinski biokemičar može podnijeti žalbu Sudu Komore drugog stupnja u roku od 15 dana od dana primitka odluke.
(2) Žalba ne zadržava izvršenje.
(3) U slučaju da medicinski biokemičar kojem je izrečena suspenzija odnosno privremeno oduzimanje odobrenja za samostalni rad bude oslobođen ima pravo naknade štete za izgubljenu zaradu od Komore.
Članak 104.
(1) Suspenzija može trajati do donošenja konačne odluke o odgovornosti medicinskog biokemičara, a najduže godinu dana.
Članak 105.
(1) Izmjene i dopune ovih Pravila donose se na isti način kao i Pravila.
Članak 106.
(1) Ova Pravila objavljujju se na oglasnoj ploči Komore i stupaju na snagu osmog dana od objavljivanja.
PREDSJEDNIK KOMORE
Prof. dr. Ana Stavljenić-Rukavina
HRVATSKA KOMORA MEDICINSKIH BIOKEMIČARA
ZAGREB, Ante Kovačića 1
Zagreb,
Ova Pravila objavljena su na oglasnoj ploči Komore 3. travnja 1998. godine
te su stupila na snagu dana 11. travnja 1998. godine.
PREDSJEDNIK KOMORE
Prof. dr. Ana Stavljenić-Rukavina
OPĆE
ODREDBE / PRAVA I ZAŠTITA MEDICINSKIH BIOKEMIČARA / ODGOVORNOST MEDICINSKIH BIOKEMIČARA / SUD KOMORE /
TUŽITELJ KOMORE / DISCIPLINSKE KAZNE I MJERE / OPĆE ODREDBE O RADU I POSTUPKU SUDA / ZASTARA / POSTUPAK /
POSTUPAK DRUGOG STUPNJA /IZVRŠENJE DISCIPLINSKIH
KAZNI / SUSPENZIJA / ZAVRŠNE ODREDBE